Sjaje se ulice pustoga grada

U pejzažu duše izgubljena

Život prolazi pokraj crnih zgrada

A ti si sjena.

Padaju krupne kapi kiše

Ti htjela bi mjesecu reći hoću

Dok vjetar ti crveni kišobran njiše

Biraš tvrdoglavo svoju samoću.

A snovi u sjaju mjeseca žive

Začahurena dušo u utrobi svijeta

Dok ti slijediš ceste krive

Uvenuti će boje mog najljepšeg cvijeta.