K’o vučica neustrašiva

Noćas moraš hrabra biti

Nek’ ti mjesec rane zašiva

Koncem od srebrnih niti.

 

Ti nemoj pustiti ni glasa

Sakrij suzu ispod vjeđa

Vrijeme je , još ovog časa

Svemu prošlom okreni leđa.

 

Daljine šire svoje ruke

Bježi iz te šume straha

Na prstima , bez puno buke

Bježi sve dok imaš daha.

 

I nemaj sluha za riječi

Da trebam tvoju ručicu

Ne, nedaj lovcu da spriječi

U bijegu ranjenu vučicu.