za moja dva čuvara
Uspostavio sam kontakt sa svojim udovima
Sada mogu hodati
Ne želim biti zanesen
Niti opterećen povicima jesenskih kiša
Sanjar sam bio
Zrno pijeska mi je stalno upadalo u cipelu
Žuljao sam ga kao kamen isklesan
Nebeski odsjaj baklje
Gorio je ispod borovih iglica
Mirne duše odletio je Gospodara poklon
Vjesnik neba u tebi živi draga
Ti si moja gromoglasna snaga
Ljepota glasa koja ostavlja bez daha
I kada nestane osjećaj slobode, dođe do kraha
Potpisao sam ugovor sa crnim vragom
Što se stisnuo u džepu moje košulje
Vrti se, meškolji se, nema zraka
A i znam fali mu svaka crna dlaka
Umrlo je vrijeme tračnica
Na stanici jedan šest sedam
Ima samo jedan spomen vrijedan
Duh moga tijela tamo spava
Ne čuje se više galama
Nije ni urna pepela
Ja sam još uvijek bez sna
Skoro na korak do dna
Poljubit ću te u čelo
Prošlosti, u oči staviti kovanice od pet kuna
Neka ti je sretan prelazak na onu stranu
Srušili smo davno tu branu
Nije sram, nije patnja
Već je bilo smijeha
Pregršt slatkastog grijeha
A opet kao da je nestala glazba
Uz koju sam volio otkucaje
Svoga grada, kao nekada, i volio bih, još uvijek, još i sada
9 komentara za "za moja dva čuvara"
Moraš biti prijavljen da bi komentirao.