ja volim u sumrak kad violina plače

prelijevajući nježnost akorda

u riznicu  sveprisutne tame

kojom si me obilježio

 

u nedostajanju tebe

nastojim iznjedriti svjetlo

negirajući tvoju nesavršenost

kojom rušiš sva moja pravila

 

gdje si . .

posvuda te tražim

u  jecaju melodije stare violine

i obrisima slova koja rišem i brišem

u odsjaju plamena svijeće

pomirena  sa sobom u sebi

svjesna

još jednog ispraznog dana

nedostajanjem tebe

tonem u sanjive ravnice

 

 

Majino@Maja M. Šiprak Brletić