Potaknuta stihovima pjesme “Picikato” Igora Divkovića, pridružujem se ovoj veseloj igri riječi.

 

Tko to moju muzu dirka,

tko joj šuška, pirka, svirka,

tko joj ne da da još spava,

tko se njome poigrava?

 

Nit’ ju srebrom mjesec dirka,

nit joj vjetar pirka, svirka,

niti zlatna zora rudi,

nit’ ju zove da se budi.

 

Nešto iz daleka ječi,

zvonko zvoni, zvecka, zveči,

struji, bruji, trči, teče,

prevrće se i okreće.

 

Sve po trnju i kamenju,

sve po vodi i po stijenju,

sve livadom i sve drumom,

sve poljima i sve šumom.

 

U visine, u nizine,

uzdiže se pa sve mine,

izlije se kao kiša

pa se sve u trenu stiša.

 

Tko to moju muzu dirka,

tko joj šuška, pirka, svirka?

Nešto iz daleka ječi –

zaigrale su se riječi.