Jedan mi je stari frik

rek’o da je ljubav trik

pokret ruke opsjenara

gospodara svih fukara.

 

Kad se prospe mjesečina

uzmem čašu lošeg vina

onog vina koje hlapi

dodam sunca dvije, tri kapi.

 

Malo tuge, malo sjene

to je to što vole žene

napišem joj neki stih

budem mračan, nježan, tih.

 

I gledam je zaneseno

oko moje tek je njeno

pa makar je prazan džep

kažem da je život lijep.

 

Kažem da je moja ruža

sa svim trnjem koje pruža.

To mi reče stari frik

još ne kužim gdje je trik.

 

Zašto dalje luta sam

kad je tako pametan?