Zidovi

Otežali od patnje i boli

umorni zidovi šute

dok njihovom bjelinom ne prolomi se

jeka jauka

i raspori  tešku tišinu.

Već ustajalim suzama orošeni

dočekuju i ispraćaju Smrt

koja se probija

kroz izdisaje svelog cvijeća

i truleži

i sigurnim korakom dolazi

po svog novog suputnika.

Samo vrijeme zbraja

i u stijenke zidova taloži

pečate sudbina

onih koji prolaze

i zastanu

na posljednjoj okrepi

prije dugog putovanja

u Nepovrat.

7 komentara za "Zidovi"

  1. Krebs
    24/08/2019 at 10:45 am Permalink

    Gaaabiii krasno si opjevala- tugu kratkog boravka tu..

  2. Suzana Marić
    Suzana Marić
    24/08/2019 at 1:52 pm Permalink

    Prolaznost je svima suđena, samo zidovi ostaju kao nijemi svjedoci . LP, Gabi !

  3. Marija
    Marija
    24/08/2019 at 6:43 pm Permalink

    Mnogi se zidovi mogu srušiti ili ponovno izgraditi, ali taj koji dijeli život od smrti je vječan. Neuništiv. Lijepa refleksija!

  4. katarinab
    katarinab
    24/08/2019 at 8:09 pm Permalink

    Gabi, lijepi stihovi o prolaznosti kroz ovaj život i neizmjerni osjećaju tuge što nam ostavlja odlazak, tj. smrt.
    Lp!

  5. Mihaela
    Mihaela
    24/08/2019 at 8:11 pm Permalink

    Vrlo lijepo rečeno. A zidovi? Oni od misli su najčvršći!

  6. AnjaL
    24/08/2019 at 11:27 pm Permalink

    Prva asocijacija mi je bila na zidove mrtvačnice. Pomislih, kad bi mogli govoriti… ali oni šute… što bi uopće i mogli reći osim boli koju vide svakodnevno slušajući jauke…

    Gabi, nema teme koja tebi ne ide. Pa i ova, koju mi smrtnici često izbjegavamo. Odlična pjesma, fantastično dočarana atmosfera.
    Veliki pozdrav!!

  7. gabi
    25/08/2019 at 6:24 am Permalink

    Hvala svima na lijepim komentarima!☺

Moraš biti prijavljen da bi komentirao.