ŽIVO SRCE U PUSTOŠI

U grmu loze,

ptica, savila je gnijezdo,

nježno ušuškala mlade živote

u mekane perine svoje;

grančicama hrasta i vrbe, sazidala

temelj novog pokoljenja,

temelj nove pernate nade.

U grmu loze,

u tkanju od suhog lišća,

uzdišu gladni kljunovi;

trepere srca za bobicom utješnog zalogaja.

U grmu loze,

gdje trule bobice opadaju

na suhu i ispucanu zemlju,

kojom nije kročila ljudska noga

već grumen vremena,

četiri bisera svom snagom siju.

Crna pera i žuti kljunovi,

utješna su štukatura

vremenom raskrvavljene loze.

 

U grmu loze,

mlado srce kuca i bije,

srce nade, srce sraslo

s čvrstim temeljima hrasta,

srce ojačano tugom

ovješene vrbe.

 

U grmu loze,

prhnula su krila nade,

zaječala je pjesma novog pokoljenja

iz pluća gotovo shrvanih

mrtvilom i bijedom.

2 komentara za "ŽIVO SRCE U PUSTOŠI"

  1. Mihaela
    Mihaela
    01/04/2017 at 7:39 am Permalink

    Pjesma može dirnuti kao što to život može. Sve nejako i krhko već rođenjem traži zaštitu moćnijeg i tako treba biti. Poetski jezik pjesme osvoji! 🙂

  2. Dragica Meyer
    Dragica Meyer
    02/04/2017 at 5:49 am Permalink

    Jako lepo dočaran grumen stalog vremena u kojem nastaje nov život i pesma. Lep pozdrav 🙂

Moraš biti prijavljen da bi komentirao.