Život je kažu jeftina roba,
u džepu neka bezvrijedna sića,
sve je od kolijevke pa do groba
blanko ček bez ikakva pokrića.
Sve je jedna vječita borba
za neke bolje i sretnije dane,
lisnica prazna, briga puna torba
a bolje sutra nikako da svane.
Vrtimo se tako u začaranom krugu,
škola, posao…sve za karijeru,
svladamo jednu a naiđemo na drugu
skoro nesavladivu barijeru.
Ništa nam ne znače radosti male
i svi bi htjeli imati puno više
pa nas potrošačke groznice pale
a trgovine niču k’o gljive poslije kiše.
Postali smo robovi kapitala,
nezadovoljnici i egoisti tupi
a sreća bi u malu košaricu stala
ali na žalost nema gdje da se kupi.
Aljoša
30/05/2013 at 8:57 am Permalink
Ništa nam ne znače radosti male
I svi bi htjeli imati puno više
Pa nas potrošačke groznice pale
A trgovine niču k’o gljive poslije kiše
stvarna realnost države, bitno je da se Oni natječu a nas tko šiša do kože
dobra pjesma
ugodan dan želim
sfd
30/05/2013 at 9:50 am Permalink
Zadnji stihovi zapravo pokazuju bit današnjeg društva, a to je Imati 🙂
Pozdrav Marko Veliki 🙂
30/05/2013 at 10:30 am Permalink
Pjesma je odlična, a zadnji stihovi su tako divno sarkastični da se dignu vertikalom u nebo. Sve je roba. Znanost se odavno prodala kapitalu,mediji senzaciji. Valjda je došlo vrijeme humanoidne robotizacije. Možemo samo uzeti podijeljene karte i pokušati igrati falš. 😀 😀
30/05/2013 at 11:01 am Permalink
Teško mi je zbližiti se s pjesmom jer svakodnevno susrećem radosne i ispunjene ljude i nije baš sve tako crno.
Topli pozdrav Marko!.
30/05/2013 at 4:39 pm Permalink
ne može biti realnije,na žalost moju
pozdravljam te
30/05/2013 at 5:46 pm Permalink
Dobra! Problem je jedino u tome što se nekoliko milijardi takvih pjesama-razmišljanja ne može naći u svačijem džepu. Da je pročita. Da razmisli. Da shvati da nije sreća samo u grabljenju bogatstva, često i na štetu najugroženijih, čime pravimo nepravdu, izrabljivanje, ali smo dovoljno slijepi na to pa su nas blagdanom pune bogomolje… tek tako… da se vidimo… da ispoštujemo praksu predaka, onih čestitih, skromnih ljudi čije smo zadovoljstvo u malim stvarima često spremni ismijavati. Mi. S kojih se polako a sigurno ljušte ljudske vrijednosti).
Veliki pozdrav Marko!
30/05/2013 at 6:04 pm Permalink
Ironijom protiv realnosti.
Dobra obrana, dobra pjesma,
pozdrav Marko!
30/05/2013 at 6:56 pm Permalink
Puno hvala što me pratite. U današnje vrijeme duhovna ispunjenost i obiteljska sreća se traže u tržnim centrima. A ja bio presretan kad me mama, lijepo obučenog, odvede u crkvu i poslije mise mi lizalo kupi.
Ugodno poetsko druženje vam želim!
30/05/2013 at 8:23 pm Permalink
A sreća bi u malu košaricu stala
Ali na žalost nema gdje da se kupi
simpa opisana današnjica
pozdrav
30/05/2013 at 8:27 pm Permalink
Odlična pjesma. Grozim se na potrošačko društvo.
Pozdrav.
31/05/2013 at 5:57 am Permalink
En, Prolaznik; hvala što ste svratili.
Lijep dan (ako je moguće bez kiše) vam želim!