Budim se noću kad zavlada tišina
kad čitav ovaj svijet mirno spava
stopi se s mrakom svaka površina
ne znam je li tvoja ruka san il’ java.

Kao čarolijom odvodiš me daleko
u grudima se ljubav odmotava
poput tople vode zapljusne meko
ruka moja u tvojoj postane drhtava.

I ja te ljubim, potpunog te ljubim
svih tih prohujalih desetljeća
istina, pomalo se danas gubim,
al’ u srcu još žive naša proljeća.