Živim u svijetu usamljnih srca
u svijetu sjena što život ne žive
tek rijetka zraka svjetlosti i sunca
dotakne im dane turobne i sive.

Živim u mraku presahlih riječi
i sam sam jedna sjena u nizu
od bosih nogu pa do prostog lijesa
želja je biti zvjezdama blizu.

A one tako daleke i sjajne
nedostižne kao fatamorgana
ko malena zrnca soli
preko naših otvorenih rana

tek mudro kroz stoljeća šute
ko da skori kraj nam slute.

Ivica Grgić "Dosanjana lira" Redak,20I3.