Arhiva > lipanj 2025
Slaven Kopanja “Nemoj odlaziti, druže”
Nemoj odlaziti, druže, Ti mi dođeš kao sidro, Jedno poznato lice, U ovom moru stranaca. . Neko kome mogu reći sve, Ko i kad ne shvati, razumije, Kome će ova ulica ostati Ako ju napustiš i ti? . Sjeti se, ne idi, […]
Milan Janković “Padaju latice ruža”
Zamišljao sam da padaju latice ruža, a ne krvave kapi suza … Zamišljao sam da volim smijeh i osmijehe, a ne tužne i namrštene, bolne krikove … Zamišljao sam da me drže blizu, a ne da me odguruju … Je li to bila ljubav ili bol i tuga? Mislio sam da su to osmjesi, da […]
Vlasta Sumarev “Tvoj trenutak”
Ti bi mogao puno toga Verse iz srca poslati Ritam riječi prilagoditi Pogled otvoriti Reči što se događa Zašto tako pogađaju Izljevi čudnih stanja Ili je u pitanju znakovita Introspektiva Dualizma Ti bi mogao puno toga Poistovjetiti Vanjsko i unutarnje Iznivelirati taštinu Podići asertivnu Komunikaciju na Razumljiviji status Ovako ostaje emocija U diletantskoj ekspertizi Strepnje […]
Marija Juračić “Nemoj zaboraviti ljeto”
more nas je voljelo toga ljeta smijalo se algama i malim ježincima znak čistog mora govorio si a ono je uporno šumom valova u razuzdanom ritmu potvrđivalo tvoje riječi . i zore su nas voljele toga ljeta budile nas još snene zagrljene vodile na izvore poklanjale pjev ptica koji si mi u kosu zaplitao . […]
Milan Drašković “Sonet za viteza Rolanda”
Odluku donosi da na dug put poći valja. I dok se na svom putu raspituje za pravac, on shvata da lukavo je lice tog bogalja – i pazi da zoru ne dočeka kao mrtvac. . Potrajaše tako dugogodišnja lutanja, hod kroz maglu i […]
Rijad Arifović “Slike sretnih sjećanja”
Zaboravio sam riječi kojima sam ti se udvarao, u starom parku, mjestu našeg prvog susreta, praćen ravnodušnim očajem neke stare kiše I sva obećanja koja sam dao, iz čiste sentimentalnosti, ostala su ispisana, na vlažnim baroknim zidovima tvoje sobe, s pogledom na obale neke davne jeseni Ima stvari koje nikad nećemo razumjeti i bićemo iznenađeni, […]
Lorena Galeta “Vrtložno”
U vrtu crnila, palim bunilo. Bijeg od sebe, izgleda tužno. Pukotine po koži lica, ne djeluju bolno. Ružarij krvari, posve hladno. Ovo trnje bode, ostavlja misao. Tko će spasiti okrznuti ugao? Performans asertivnosti zvuči realno. Ne želim pogledati otvoreno. Djelujem kroz htijenje trajno. Sklapam oči -iznemoglo. Sanjareći- devijantno. Mirujem lucidno.. Nedoumice – pronicljivosti dodiruju nebo. […]
