O, ti jadna prirodo moja, zboriš da svijest mi bistra srce truje, gdje duša trnje svoje boluje. Oštrice grubih riječi što putuju, mrtvo mi srce do smrti bodu, a u potezu pera ili kista, Onog što živote oslikava, je i moja vjerno ukrašena slika, u mramoru rođenjem oslikana. I dok tražim si mjesto svoje, vidim […]
Arhiva > ožujak 2026
Milan Drašković “Kroz dnevnik Fride Kalo”
Nakupljene teskobe žuta boja ludila, strah od amputacije s okovanim rečima, volja što ne popušta – za let imati krila – duhovna putovanja žeđ u našim telima. . Biljno čudo pejzaža žuto k’o misterija, silueta lopuže ružičasto staklena, prijatelji-stubovi stihovi Albertija, iskustvo sakaćenja – krv […]
Ništa ne nosimo sa sobom
Nisi ponio ni srebro ni zlato Ni putnu torbu, ni košulje dvije Samo si brižno pokrio rukom Umorno srce, mjesto za sne. . Moje si ime šapnuo muklo Kada se prekinu života trak Srce u meni na pol je puklo I sve se slilo u očaj i mrak. . . […]
Marko Jareb “Sveti duh”
Savija se crveni mak, uz napukli vreli asfalt, oplahuje ga vrući zrak, koji rastapa i kobalt. . Njegove latice glatke, zovu sve makove na slet, misleći na banje slatke, i njihov čarobni balet. , I kad’ se zatvara škura, i kad’ ponestaje sluha, nije potrebna […]
Suzana Marić “Ne zatvarajte oči”
Vrata pakla su se otvorila Zvijer je rikom progovorila Plamenom huči, oružjem zveči Jauk i vapaj sad svijetom ječi. . Radosti nema, nevini ginu Majka ne sprema doručak sinu Već ga na svoje grudi privija I u pogrebno platno povija. . Srce puca, plač odjekuje Samo se tutanj mukli čuje Ni ptice, ni zvijezde, ni […]
Spomenka Krebs “Sjaj u mojoj krvi”
Za moju baku . Nije bila neka daleka svetica od kamena, bila je kruh, sol, sunce. U njezinim očima ležala je duboka mudrost, koja nam toliko nedostaje u ovom bučnom svijetu danas. Bez titula, bez pompe, sasvim jednostavna i tiha, liječila je ljude na svoj sveti način. Njezine ruke, grube od rada i vremena, bile […]
Rijad Arfović “Pustiću sjećanja”
Pustiću sjećanja da izčeznu u maglama jesenjeg predvečerja prema usamljenom ostrvu a ja ću zanoćiti u krčmi oslonjen na pjesmu
Luca Mamić “Ne plašite dijete”
Ne plašite dijete… . Dijete treba miran život, pun radosti i veselja… Igrarija… dječje mašte… Tog bezbrižnog dječjeg svijeta… Dijete treba poštovanja… Podrške… razumijevanja… Dijete treba lijepo da sanja… Ne plašite dijete… . Pustite ga… neka mašta… Neka živi bez po brige… Nek mu društvo budu knjige… Prijatelji… dječje igre… Nek mu sviću sretna jutra… […]
Spomenka Krebs “Želje na čekanju”
Želim biti rijeka Isar. da tekući kroz korito prisluškujem šapat korijenja. Biseri se kotrljaju u meni, i neprekidni šum ispod krošnji drveća, široko šireći svoja krila, kako bih sačuvalai život pored obala. Sve što diše i uzdiše u ritmu mene-vode. . Želim biti iskra, prolazni sjaj zrelog zrna. i tražit ću tu jednu točku duboko […]
