***

***

Istrčali smo iz cveta
Pali na zemlju u šareni hlad
I dugo se kotrljali neutešno
Pod otkosom plavog neba

Sa obe strane sveta kapalo je nedostajanje
Naš most od sapuna jele su ptice
Čistu krv
Svetlo i tišinu nedostižnog sna
Popilo je vreme

U venama od oranica mrvilo se malo sunce
Ona ista jesenja tuga lišća
Oslobođena prve mladosti
Pod jezikom tuđeg neba

Istrčali smo iz cveta sa jednom suzom u oku
Koja nema ime
Koja je samo disala ljubav
I jedno kasno podne
Zašiveno za zemlju iz saksije
U kojoj više ne raste ništa
Sem uspomena

Malih kišnih uspomena

6 komentara za "***"

  1. Marija
    Marija
    09/12/2019 at 10:21 am Permalink

    Kolike su kiše isplakale tvoje pjesme, koliko je ljubavi i nedostajanja ostalo u njima! Ona je s kišom dolazila i odlazila, nižući kolajnu od malih kišnih uspomena. Darovala je pjesniku tugu, ali i čaroliju stvaranja.

  2. Mihaela
    Mihaela
    09/12/2019 at 10:50 am Permalink

    Čovjek ne može mijenjati sudbinu, ali može rasti u svom umjetničkom stvaranju i ispjevati niz lijepih stihova, kakvi su ovi.:)

  3. Mile Lisica
    Mile Lisica
    09/12/2019 at 6:56 pm Permalink

    Hvala Marija 🙂 lp

  4. Mile Lisica
    Mile Lisica
    09/12/2019 at 6:57 pm Permalink

    Hvala Mihaela 🙂

  5. Stanka
    Stanka
    10/12/2019 at 1:49 pm Permalink

    Prekrasni stihovi, tugom izvezeni!
    Vp, Mile!

  6. Mile Lisica
    Mile Lisica
    11/12/2019 at 9:24 pm Permalink

    Hvala Stanka 🙂 LP

Moraš biti prijavljen da bi komentirao.