Nismo vidjeli kosca,

Kamoli srnu i jelena,

Prostrta livada zelena

Goli smo u pokošenoj travi.

Nismo vidjeli kosca,

Kamoli skakavca i zeca,

Gužvamo postelju ko djeca,

Pa kosac je za nas pravi.

 

Nismo vidjeli kosca,

Možda prošli su jelen i srna,

A mi smo dva smiješna trna

S puno krvi ugazili bosi.

Nismo vidjeli kosca,

Za nas nisu filmovi strave

I još jutros padale su glave,

Al’ noćas s neba blagoslov rosi.

 

Nismo vidjeli kosca,

Da skakavac ili zec skoči

Opet su zatvorene oči

Ishodište svijeta se vrti.

Nismo vidjeli kosca,

Takvi ko mi plodnost slave,

Čuj miris pokošene trave

Novog sjemena poslije smrti.

 

Nismo vidjeli kosca,

Tako ni kosu o ramenu,

Razbili glave na kamenu

Jastuku bijelom, noći crna.

Nismo vidjeli kosca,

Sjenu što kosi preko boka,

Dvije pčele (lude od soka)

život nude – dva smiješna trna.

 

Nismo vidjeli kosca,

Kažu : svi su slični, mašu snažno,

Da se i smrt predstavi lažno

Mi kosca nismo vidjeli prije.

Nismo vidjeli kosca,

Ni čuli, nije nas omeo,

Čekajte tren Julija i Romeo,

Možda ni On nas vidio nije.