Nismo vidjeli kosca,
Kamoli srnu i jelena,
Prostrta livada zelena
Goli smo u pokošenoj travi.
Nismo vidjeli kosca,
Kamoli skakavca i zeca,
Gužvamo postelju ko djeca,
Pa kosac je za nas pravi.
Nismo vidjeli kosca,
Možda prošli su jelen i srna,
A mi smo dva smiješna trna
S puno krvi ugazili bosi.
Nismo vidjeli kosca,
Za nas nisu filmovi strave
I još jutros padale su glave,
Al’ noćas s neba blagoslov rosi.
Nismo vidjeli kosca,
Da skakavac ili zec skoči
Opet su zatvorene oči
Ishodište svijeta se vrti.
Nismo vidjeli kosca,
Takvi ko mi plodnost slave,
Čuj miris pokošene trave
Novog sjemena poslije smrti.
Nismo vidjeli kosca,
Tako ni kosu o ramenu,
Razbili glave na kamenu
Jastuku bijelom, noći crna.
Nismo vidjeli kosca,
Sjenu što kosi preko boka,
Dvije pčele (lude od soka)
život nude – dva smiješna trna.
Nismo vidjeli kosca,
Kažu : svi su slični, mašu snažno,
Da se i smrt predstavi lažno
Mi kosca nismo vidjeli prije.
Nismo vidjeli kosca,
Ni čuli, nije nas omeo,
Čekajte tren Julija i Romeo,
Možda ni On nas vidio nije.
Marija
27/02/2013 at 10:50 am Permalink
Ha, kosac asocira na smrt i na hranitelja, a kosac i je vrsta ptice. Shvatit ću pjesmu dvoznačno.:) Sviđa mi se slika dvoje koji se skrivaju u pokošenoj travi koju je za njih netko prostro, a koji se ne daju omesti ma što taj kosac bio. Dobro mi je i ponavljanje stiha koji se kao lajtmotiv provlači pjesmom 😀
27/02/2013 at 11:45 am Permalink
Da, Marija, upravo je “fora” u višeznačnosti, jer zapravo njima nije ni toliko
bitno tko ih je vidio ili ne i kakve su posljedice.
Oni su ishodište svijeta, sve ostalo je nevažno, pa i potencijalna smrt i
mogućnost susreta (koji će se kad tad desiti) s onima koji simboliziraju bezvremensku ljubav.
Veliki pozdrav 🙂
27/02/2013 at 12:35 pm Permalink
u pokosenoj se sakriti ne moze.sve se vidi a njih bas briga. ima tu puno toga.
jucer je bilo da u kom ne treba analizirati autora medutim ovom pj je autor puno toga rekao porucio.izdvojit cu samo
al nocas s neba blagoslov rosi
pozdrav
27/02/2013 at 12:56 pm Permalink
Jako dobro Aljoša,mene podsjetilo na jedan film Woody Allena u kojem se često pojavljuje smrt sa kosom o ramenu (naslov ne znam 🙂 ponavljanje u pjesmi se fino uklopilo i ne remeti dojam, pozdrav 🙂
27/02/2013 at 1:03 pm Permalink
Da, Jime, ima tu neke malo luckaste atmosfere banaliziranja, da ne kažem
zafrkancije ( pa čak i sa smrću) 🙂
pozdravljam te 🙂
27/02/2013 at 2:09 pm Permalink
Hval Enediel, pozdravljam te 🙂
27/02/2013 at 2:09 pm Permalink
Hvala Enediel 🙂
27/02/2013 at 4:00 pm Permalink
Ljubavna balada za mlade, zaista za one najmleđe, al i za one jako stare, ha ha ha . Pozdrav 🙂
27/02/2013 at 9:01 pm Permalink
ma naravno Dinko, mlad si koliko si mlad u srcu 🙂
veliki pozdrav
27/02/2013 at 8:55 pm Permalink
Jako dobro. Sve je vec receno. Jedina mi je zamjerka duzina pjesme… ali to zapravo ovisi o trenutnom raspolozenju citatelja…
Odlicna pjesma..
LP
27/02/2013 at 9:00 pm Permalink
U pravu si Kristian, ali malo me ponijelo, nekad je manje više, a više manje, ali eto ispade takva kakva je 🙂
veliki pozdrav 🙂