Fokusirani na stvari nebitne
zaboravili smo dijeliti osmijehe
one prijateljske iskrene,
zaboravili smo zagrljaje
što toplinu tijelom šire
i nekontrolirano bude leptire.
Oteli nam svagdanji umori
poglede jasne na ljepotu zore
koju zamjećujemo samo gdje je more
dok  sivilo dana krade nam pjesme
i kao da ljubiti se više ne smije
pa onaj što ljubi i sniva
čudak u svijetu mrguda biva.
Sanjarima stalno nježni leptiri
na dlanove sami slijeću
nudeći tako nježnost i sreću,
zato sanjar ostati ću vječno
nježnošću leptirovih krila
doticati ću zvijezde
i uživati u životu i cvijeću.