Pjesma “Usud” u “Mesopotamiji”

Nacerena hulja s ožiljkom na licu
promiješala karte označenog špila
kaže; ja sam Usud, nosiš moju klicu
sada ću ti gorda podrezati krila.

Gledam je u oči i točim joj vina
nazdravljam joj drsko; ma radi što želiš
krala sam ti snove, zvuke violina
tamo kuda idem, ti ništa ne dijeliš.

Boji te se onaj koji snove ima
koji misli dugo tvojim putem ići
meni je svejedno, želiš li još vina
mene nećeš naći u toj tvojoj priči.

Izvući ću kralja crvenoga srca
damu pik i tricu neke boje crne
pa neka suza u grlu zagrca
sve mora proći kada plamen trne.

Marija Juračić

Na međunarodnom festivalu poezije “Mesopotamija” 2017. godine sudjelovali su  s jednom pjesmom  pjesnici iz  dvadeset država. Između 18 pjesama hrvatskih pjesnika koje ulaze u zbornik “Mesopotamije” nalazi se i ova pjesma

Pjesme odabranih pjesnika ući će u zajednički zbornik poezije. U zborniku će se naći i 18 pjesama hrvatskih pjesnika., a među njima i  pjesma „Usud“.

6 komentara za "Pjesma “Usud” u “Mesopotamiji”"

Moraš biti prijavljen da bi komentirao.