Davno je napisana za te pjesma
koju tvoje oči nikada čitale nisu,
bezbroj noći vidjeh te u obrisu
curilo je vrijeme kao stara česma.

Nadala se zalud da će me proći
dani potrti – uspomene, težnje,
al’ ovaj sonet pun samotne čežnje
samo je bljesak nade u ovoj noći.

Puklo je srce od beskrajne boli
utihnuo je božanski ptica poj;
nad svježim humkom netko moli.

Gledaj visoko zvjezdanim nebom,
kako blistavo plače Perzeida roj;
to suze liju svjetlost mojim grobom.