Nikada neće ponestati
Opeka uspomena
Kojima podižem zid oko sebe
Svakim je danom
Sve viši i viši
Opeka na opeci
Polako me zatvara u sebe
Poput zdenca bez dna
Poput bezdana
Jedna na drugoj
Uspomena do uspomene
Veže ih tuga i mrvica sreće
Tako neznatne
Da se i ne primjećuje
Okrećem se
Shvačajući da sam sama
Svoj rob
Da sam se sama zazidala

Zatvorila u mračnu

Katakombu

Polomljene su ljestve istine

Odavno
A svjetlo je
Tako daleko

S:K:M