Pokopaše ih poput nekih stvorova

Bez grobova, znamenja, bijelih križeva.

A ti, tužna, usamljena Ženo

Ponosna si, a srce ti slomljeno,

Tuga ti je kao more  duboka,

A bol vječna, kao nebo široka.

Suze su tvoje teške k’o kamenje.

Kamo da staviš sveto znamenje?

Da svoju bol još jednom odboliš,

Nema grobova, gdje da se pomoliš?

Slavonska ih gruda u njedrima krije

Al’ im duša mira još pronašla nije.

“Pronađite nas”! Vape sokolovi,

Dok suzno šume dunavski valovi.