Ne volim kiše proljećem,

one

ustoličuju tuge

koje taman,

na odlasku,

vrate svoje boli.

 

Kad pomislim da

sve beznadno je,

navrati putujući vjetar

tjerajući kišu omiljenom

kantatom grada.

 

Postajem potpuno njegova sva,

puštajući da me vodi zvuk

vlastitih potpetica

i zvrndanje tramvaja br.6

vijugajući

sve do srca najdražeg mi

trga

gdje cvjetna slika moga grada

kuca

cvrkutom mnoštva

u licu

taman procvalih

sunovrata