U licu procvalih sunovrata

Ne volim kiše proljećem,

one

ustoličuju tuge

koje taman,

na odlasku,

vrate svoje boli.

 

Kad pomislim da

sve beznadno je,

navrati putujući vjetar

tjerajući kišu omiljenom

kantatom grada.

 

Postajem potpuno njegova sva,

puštajući da me vodi zvuk

vlastitih potpetica

i zvrndanje tramvaja br.6

vijugajući

sve do srca najdražeg mi

trga

gdje cvjetna slika moga grada

kuca

cvrkutom mnoštva

u licu

taman procvalih

sunovrata

 

 

5 komentara za "U licu procvalih sunovrata"

  1. Marija
    Marija
    06/03/2021 at 6:51 am Permalink

    Stopiti se s gradom, opaziti detalje koje nam pruža, prepustiti se – najbolji melem za dušu. 🙂

  2. gabi
    06/03/2021 at 10:13 am Permalink

    Volim šetnju gradom. Ulice grada uvijek imaju neku posebnu atmosferu – čak i kada si sam, ne osjećaš se usamljeno.
    Lijepi stihovi! Pozdrav!☺

  3. AnjaL
    06/03/2021 at 2:45 pm Permalink

    Prekrasno, sviđa mi se kako si opisala promjene raspoloženja kroz različite zvukove, kiše, vjetra, potpetica, tramvaja, kucanja i cvrkuta gradskoga trga… a onda svježina sunovrata. Vedri pozdrav, Koko!

  4. koko
    06/03/2021 at 7:15 pm Permalink

    Zahvaljujem na komentarima.

  5. nevenka
    nevenka
    09/03/2021 at 12:37 pm Permalink

    Lijepo opisana šetnja gradom koji nudi svakojaki šušur. lp

Moraš biti prijavljen da bi komentirao.