U čast slobode pjesnik Igor Divković napisao je za ovogodišnju pjesničko-domoljubnu manifestaciju “Stijeg slobode” 2025. pjesmu „Zvonimirov grad“. Zanimljivo je vidjeti kako ovaj hrvatski branitelj, državni časnik i veteran Domovinskog rata doživljava grad koji je četiri godine bio otrgnut od matice Hrvatske.
.
Poput bujice obrušavaju se ovi, okomito pisani, stihovi na čitatelja, pršte kapljicama čiste vode od izvora Krke i buka Krčića, donose veselje i osmijeh. Pjesnik je ušao u sklop zemlje, sjedinio se s njim, postao je izvor, postao je buk. Kada sunce na buk zaviri, stvara se duga, lijepa, varljiva, nedohvatljiva, šarena i tako se od praiskona druže buk, Sunce i dugin luk. Izvor Krke je uvijek gostoljubiv i darežljiv. Žedan putnik uvijek se može napiti izvorskom vodom, koja se nudi u izobilju./Žednom vodu liti/
.
Izvor
Krke
biti,
žednom
vodu
liti.
Biti
Krčić
buk,
šaren
dugin
luk.
.
Sjeća se pjesnik svojih snova s vrha sure, negostoljubive Dinare, njenih hridi i stijena, koje u njegovom srcu postaju intimne, prisne i meke, pa se na njih može nasloniti umorna glava kao da se prislanja na grudi žene. Dok snovi lutaju, pjesnik može čuti disanje stijene, otkucaje njezina srca, osjeća se živim i sretnim, nježno moćnim, a sva ta ljubav osjeća se u ovim jednostavnim, poetičnim stihovima.
.
Vrh
Dinare
biti,
bijele
snove
sniti.
Hridi,
stijene
njene,
kao
grudi
žene.
.
Nema komentara za "Pjesničko-domoljubna manifestacija „Stijeg slobode“ 2025."
Moraš biti prijavljen da bi komentirao.