Milan Janković “Kap boje”

O, ti jadna prirodo moja,

zboriš da svijest mi bistra srce truje,

gdje duša trnje svoje boluje.

Oštrice grubih riječi što putuju,

mrtvo mi srce do smrti bodu,

a u potezu pera ili kista

Onog što živote oslikava,

je i moja vjerno ukrašena slika,

u mramoru rođenjem oslikana.

I dok tražim si mjesto svoje,

vidim da na platnu životnome

samo sam osušena kap boje.

Nema komentara za "Milan Janković “Kap boje”"

Moraš biti prijavljen da bi komentirao.