Zbogom ljubavi ove duše.

Oprosti ako sam ti izmamio duhove

u predzornim satima,

gdje još uvijek možda,

misliš na mene

s ljubavlju svake nedjelje,

poput molitve

božanstvu koje vidjet se ne može.

.

Želim da nađeš te hrabrosti

i kao mit preda mnom možeš stajati.

Iako, moja koljena će klecati

od obožavanja,

kao da dobivam duše spasitelja.

.

I možda ne bih bio jači za trčanje,

ali jači sam za povratak ulici,

nakaza na nevezanoj uzici,

govoreći “oprostite za riječi iznevjerene”

.

Zato prestani gledati kroz prozor,

gore na nebu i iznad moje glave.

Pokušaj mi reći da sam ti bio stvor,

duhovit nakon sumraka do zore,

s tom suzom u oku, kao moje more…

.

Zbogom ljubavi ove duše…

Tu je brava s ključem,

koja ne čeka nikad više

da se otključa srcem…