Melodije klize sa žica
Poput prvog snijega:
Meko, podatno
Stapaju se u jedno
Obavijajući jedna drugu
U čvrsto isprepletenom
I neraskidivom duetu.
Dugi niz nota se nastavlja, klizi
Grleći se, uzdižući se i padajući,
Uzdišući nježno
Gotovo bolno jecajući
Nadopunjujući se u divnom skladu
Uz još jedan list partiture.
Još jedna savršena tapiserija zvukova
Sačinjena od čeznutljivih niti
Koji dišu, jecajući plaču
A strast žice grije.
Gore, drhte u ekstazi melodije
U posljednjim akordima uzlet,
Pa tih smiraj…
Utihnule su zvučne kaskade
Poput ljubavnika
U zimskoj noći.
S:K:M
Nema komentara za "Suzana Marić “Noćni koncert za dvije violine”"
Moraš biti prijavljen da bi komentirao.