Marko Jareb “Hrvatska”

 Jutrom kada sunce sine,

ili kad’ su duge noći,

idem na njene planine,

penjući se do ponoći.

          .

Ljetima, u dane duge,

prelazim njene potoke,

ili putem brze pruge,

idem na njene otoke.

   .

Moja zemlja ima svoje ime,

a nju živi vela ljubav bratska,

ljubeć’ je duge noći i zime,

Slavno ime njeno je – Hrvatska.

     .

U svježa proljeća neka,

kad’ se topi velik’ snijeg,

idem do njenih rijeka,

hodajući uz strm’ brijeg.

   .

U jesen sva joj jezera posjetim,

kao i polja,

dok je na moru nevera,

čekam pak vremena bolja

Nema komentara za "Marko Jareb “Hrvatska”"

Moraš biti prijavljen da bi komentirao.