Bio si moj vjetar, moja živa stijena,
dok te nisam skrila u te tanke žice.
Sad si samo eho prošlih vremena,
izgubljen u ritmu, nemaš: dušu, lice…
.
Pjesma mi te ukrala, u nju sam te skrila,
okovan si rimom, ne možeš se maći.
Ljubav se je naša zbiljom potrošila
samo stihom mogu utjehu pronaći.
.
Sad te svatko pjeva, svatko te dotakne,
ti si samo priča što mi grlo para.
Dok suzu mi oko potiho potakne
Ti si zarobljenik, a zatvor je gitara.
–
Suzana Marić 27.2.2026.
Nema komentara za "Suzana Marić “Pjesma mi te ukrala” 2."
Moraš biti prijavljen da bi komentirao.