Moja duša samo selo voli
Šljive ranke u ranom beharu
I doline i cvjetne proplanke…
Na proplanku majku milu, staru.
.
Rijeku bistru koja mirno teče
Svojim tokom dv’je obale ljubi…
Pjev cvrčaka kad zvučno poteče
Sunce koje na zalasku rudi.
.
Voli mjesec i zvjezdice sjajne
Iznad sela i cvjetnih livada
I pastira koji čuva tajne
što šaptaše djevojci iz grada.
.
Pjesmu pijetla što prevari zoru
i muk krave što na mužnju zove
Mladu snašu jutrom na prozoru
i ratara koji njive ore.
.
A najviše duša mi uživa,
trkom dotać’ onu šljivu ranku,
miris s’jena, behara i njiva
zagrliti majku na proplanku.