Ankica Biskupović “Zavjet slobode”

Kad noć se spusti nad poljem tišine,

i vjetar šapće imena stara,

tad srce pamti što zemlja krije,

krv što se prolila za jutra žara

               .

Ne plači, dušo, nad sjenom tame,

jer svaka suza u kamen pada,

i iz nje niče zavjet što traje,

da narod živi, da sloboda vlada

                   .

Ljubav je tiha, u oku skrivena,

ali kad zove glas domovine,

ona se diže, postaje plamen,

što gori jače od svake sudbine

                 .

Neka nas nose vjetrovi boli,

neka nas kuša vrijeme i strah,

jer tko za narod srce pokloni,

taj nikad neće nestati u prah

                    .

I kad se zora nad zemljom rodi,

kad svjetlo razbije okove sna,

u svakom kamenu, u svakoj vodi

živjet će zavjet — sloboda sva.

Nema komentara za "Ankica Biskupović “Zavjet slobode”"

Moraš biti prijavljen da bi komentirao.