Djedu je Šimi porasla kosa
Šiške mu se objesile sve do nosa
Pa mu baka Mara daje na znanje
Da je došlo vrijeme za šišanje.

Uzela je škarice i češalj bez zubi
Posjela je djeda, u čelo ga ljubi
Sav potreban pribor u krilo mu stavi
Pa počinje svoj manevar po glavi.

Šiša li ga šiša, kosa posvud leti
Šime laganu brigu već osjeti
Nešto mu je previše te kose na podu
Boji se da i uha pod škare ne odu.

Mara se naviruje za sve od sebe daje
Ali u tom zanosu šišati ne staje
“Ovdje sam previše, ovdje trebam malo!”
Bome je malo kose preostalo.

Šima jadan šuti, muku svoju trpi
A Mara ga moli da se malo strpi.
Napokon je gotova sve postrance gleda
Ali Šimi nikako ogledalo neda.

Zbrijala je Mara Šimi svaku sijedu
Sad mu uha strše na njegovu bijedu.
Kose više nema, čelava mu glava
Sjetio se kako je miš šišao lava.

Eto Šime, sad na glavi kapu nosi
Mari više neda ni blizu ka kosi
Još ga jedna davna pošalica ganja
Da na glavi ima dva vel’ka lokvanja.

Suzana Marić