Marija Božović “Nedovršena platna”

Povodom jubileja 100 godina od smrti Anđelije Lazarević 

.

Pariz je ostao dalek, a platna nedovršena.

Tamo gde je senka presekla tvoj let,

reči su, Anđelija, preživele vek.

                        .

Soba je tesna kada se u njoj boluje,

i dok pod kožom tinja ovo moje, nevidljivo,

ja gledam u naš nedosanjani grad svetlosti.

To je utočište.

             .

I nek prođe sve – i vek, i noć, i sena,

u istom ramu suza se skriva,

Umetnost beše jedini eho

Gde bolesna duša ostaje živa.

 

Nema komentara za "Marija Božović “Nedovršena platna”"

Moraš biti prijavljen da bi komentirao.