Gdje je žubor što je uspavljivao djecu?
Gdje su staze što su vodile do vode?
Gdje su ruke što su se u njoj umivale?
Gdje je smijeh što je odzvanjao obalom?
.

Sve je šutnja. Sve je prah.
I zemlja puca. I srce žedno Boga.
.

Pita kamen. Pita vjetar.
Pita duša u noći:
_Hoće li opet teći?_
.

Vrati nam, Gospodine, vode žive.
Da korito opet pjeva.
Da dijete opet plićak gazi boso.
Da vrba opet pletenice u vodi kupa.
Da nam vode opet pjesmu nose
I sve tuge plodne ravnice.
.

Da magla zapleše u haljini bijeloj
I velom svojim prekrije joj vale.
.

Kamo ste nestale, žile kucavice?
Kamo je nestao krvotok ravnice?

.

Ali ja vjerujem.
Da korito još čeka.
Da kamen pamti vodu.
Da kiša još zna put.
.

Vrati nam, Gospodine, vode žive.
Da magla opet pleše.
Da dijete opet gazi boso.
I da zemlja prestane plakati.

SUZANA MARIĆ