Sreli se ponovno

Stipe i ja, sad već ko

Znanci pravi popričamo što nam

Se vrti u glavi.

          .

Stipe moj, kako si

Šta ima,da li ribe

Loviš i s nekim Brodićem otploviš?

             .

Kaže Stipe, tiho da

Ga samo ja i onaj

Val što udara o žal

Čujemo.

       .

Lijepo te vidit,

Al’ šta na Kamenjak

Nisi pošla nego si

Na Zlatne stijene

Došla?

Tamo ti je svježiji

Zrak,možeš se

Kupat i kad padne

Mrak.

Ali drago mi je

Vidjet te i tu

Pa ćemo popričat

Riječ koju.

Nije me baš

Volja ribu lovit,

Pretoplo mi,a i krilo

Me malo boli pa

Lukav budem i na

Brod sjednem

Malo i zadrijemam

Dok se ljudima

Hranu čopnut spremam.

Ali oni shvate što

Ja učiniti želim pa

Se baš druženju sa

Ljudima ne veselim.

            .

Al naučio sam ja

Kako do hrane doći

Namignem ponekoj

Djevojci lijepoj

One mi odolit ne

Mogu, ovako lijep

Oborim ih s nogu

Pa mi daju

Mrvicu kruha,

Pomidora i paštete

A koji put se i

Na ćevapčić sjete

I trbuh začas bude

Pun kad sve to

Pokljuca moj kljun.

          .

Nego, trebali bi poći

Brčnut se i rashladit

Još malo,možda još

Koju srdelicu ulovim

Prije nego u san

Otplovim.

        .

I poželimo si mi

Laku noć

I znam,opet će mi

Stipe nekom Prilikom doći.

Makar će proletjeti

Iznad mene i pustiti

Svoj uzvik

Ćao,ci vediamo,

Budi mi dobro samo.