03 studenoga 2026
Autor: julija
Kategorija: Uncategorized
Usni pod svjetlom Očeva lica,
u miru Kristova uskrsnuća
u zavičaju pravednih, okupan svjetlom Presvetoga
.
Na obroncima mirisnih gora,
gdje se tamjan uzdiže prema nebu
poput treptaja svijeće pred licem Svevišnjega.
.
Ondje gdje golubica svija gnijezdo
među cvjetovima vinograda,
čekat ću svjetlost našega ponovnog susreta.
.
Za sve nježnosti kojima si zaklanjao moje tek iznikle snove,
dok su se u meni budili neimenovani krajolici pjesme,
i mojim vrtovima prolazio lahor, noseći miris dalekih planina i prvih cvjetova…
.
Ti si mojim mladim lozama darivao potporanj da se uz njega uspnu prema suncu
da jednom pod nebeskim svodom dozriju grozdovi mojih neispjevanih pjesama…
.
da njihovi plodovi jednom zamirišu pred vratima vječnosti
gdje će ti moja duša otvoriti riznice svih prešućenih zahvala, prinijeti raskoš svojih procvalih vrtova, zlatnu ljetinu svojih snova i svu ljepotu što će svoj miris prinijeti pred lice Vječnoga
Nema komentara za "Petar Šitum “Za stolom vječnosti”"
Moraš biti prijavljen da bi komentirao.