Možda će jednom opet

Svijetlo života biti bijelo

nešto nam

odrediti dan, kada moći ćemo oprati

lice i tijelo,

isprati sa sebe svo crnilo duše,

sve bolesti, misli što guše

                         .

Možda će jednom ratovi sati

bijeda i glad, posve nestati

čovjek čovjeku neće biti vuk,

neće slaviti tuđe nesreće huk

                        .

Vjerujem u Svjetlo, u tu nadu što tinja,

vjerujem u dobro koje opet negdje

iza ugla čeka dovijeka – čovjeka!

Č O V J E K A !

           .

Duše čiste, duše plemenite,

čovjeka satkanog od božanskog!

Spojenog  sa srcem Boga

vječno u ljubavi Bezvremenoga

        .

Čovječe,

Jedan je dao Sebe…. za tebe.

Da vjeruješ, budeš ljubavi čistina,

Put, Istina…

Budi Čovjek!