Gledam kroz dim cigarete

nehajna prica lagano teče

riječi obojene osudom i prezirom

dok dim se gubi prostorom.

Oči prezrive

kroz dim jedva vidljive

 sakrivena iza mutnog pogleda

gubi se i nestaje

sa dimom od cigarete

istina magla postaje.

Ne vjerujem tamo gdje osuda

i prezir nadjačava

takva istina, nije moja istina

obojena gorčinom, začinjena osudom.

Moja istina postoji udahom i izdahom

u ćutnji na usni  ljubavnoj

ne mogu da vodim nehajne i učtive razgovore

dok pakost u očima

kroz dim cigarete probada

led iz srca zenice probija.

Tamni dim sa lakoćom razdvaja

tako, mogu da vidim vuka

 koji vreba iz prikrajka.