Tinu Ujeviću

          .

Leti ko svileni jezici vjetra među zelenim usnama,

Prinče! …iz dvorca izgubljenog među zvijezdama,

gdje se ponoćni vjetrovi pretvaraju

u srebrne labudove… i zvjezdani prah

u krune nepoznatih princeza.

                   .

U svilenim slapovima razlivenih preko božanskih bokova

kao nestašni nasljednik sunčeva prijestolja

ulicama cvjetnog labirinta podno kamenih divova,

gdje se mirisi ružmarina i kadulje miješaju

s nebeskim napitkom zore.

             .

Daleko, u otok

zelenih stepenica što se penju prema suncu

i nijemih brežuljkastih psalama južnoga tla

u pradjedovini

davnih svećenika nemira u hramu ljepote

                   .

Otvori se zanosu

vatrenih evanđelija prognanih snova,

jadikovka veličanstvenog azila okrunjenih prosjaka

zanesen u oblaku palih anđela