Na mome licu tek ostavština demona, nepotrebna prašina Obriši sve suze mrzle, proplanke, ostaje tek nepotrebna prašina U daljini vjetar huče, to se zlo sa stablima za slobodu tuče Vidim tek crnilo vječnosti, sivi kaput, po putu nepotrebna prašina Sklopim li oči u unakrsnoj borbi sa prošlošću koga ću posjetiti Križevi na kojima razapeta zvona trpko zvuče, razbacana nepotrebna prašina Prvi put kada sam sa njom legao u ljepoti radosti Probudili su se umoreni anđeli. Moje si Sunce iako me prati nepotrebna prašina.
Rubrike
Kategorije
- Die deutsche Ecke (37)
- Dječje (324)
- Domoljubna (137)
- Duhovno- religiozna pjesma (51)
- Erotika (103)
- Haiku (759)
- Izlog knjiga autora Očaravanja (2)
- Jezik i književnost (953)
- Književna priznanja autorima „Očaravanja“ (6)
- KUPI DOBRU KNJIGU (44)
- Kutak proze (261)
- Ljubavna (1.514)
- Misaona (1.200)
- Pejzažna (291)
- Pjesma u prozi (58)
- Romantika (480)
- Šaljivo (509)
- Socijalna (205)
- Tuga (633)
- Uncategorized (4.581)
- Video poezija (36)
- Zabavni kutak (44)
Nove poezije
Zadnji komentari
- AnjaL o Suzana Marić “Koraci”
- Suzana Marić o Suzana Marić “Umiri se, more moje “
- katarinab o Lorena Vojtić “Ekstravagandno”
- katarinab o Suzana Marić “Umiri se, more moje “
- katarinab o Katica Badovinac “Haiku – 101”
7 komentara za "CrnoSunce"
Moraš biti prijavljen da bi komentirao.