Ako se sretnemo ponovo
onako slučajno, bez razloga
u redu za karte
ispred blagajne kina
negdje na početku ljeta
smiješit ćemo se
i šutjeti jedno kraj drugoga
nakon pozdrava
u polumraku
sjećajući se bitaka i prošlih ratova
u kojima smo oboje poraženi
Kad bih ti mogao reći
rekao bih ti da znaš
kako su pjesme rasle
i nedovršeni snovi sazrijevali u meni
kao pozne septembarske ruže
I kako ova tuga
koju nosim ispod kaputa
izlazi iz vremena
što je ostalo iza nas
Nemoj da te prevari izraz moga lica
jer vani miriše lipa
i zadnji voz polazi za Kazablanku
a ja sam samo stranac
koji je naučio
da čuje tišinu kako sanja
Suzana Marić
Mihaela
10/04/2012 at 10:19 pm Permalink
Obično tako biva. Ni jedne riječi, a toliko bismo mogli reći, ni jedan pogled, a mogli bismo dugo milovati pogledom, samo površan osmijeh i pokret glavom. I kasnije stihovi; lijepi, bolni stihovi. Lijepu noć želim Sumiko 🙂 🙂
11/04/2012 at 5:23 am Permalink
Uživala u tvojim stihovima, predivno za započeti još jedan prekrasan dan 🙂
11/04/2012 at 6:49 am Permalink
Predivno i istinito.
Tišina koja sanja – očaravajuće.
LP
11/04/2012 at 10:12 am Permalink
Sumiko, davno sam te zapazio. Onda sam te redovno čitao. Nisam komentirao.
A što reći? Pišeš zadivljujuće!
VELIKI POZDRAV sa željom da te od svih životnih strelica samo nadahnuće pogađa.
11/04/2012 at 10:34 am Permalink
tvoje pjesme, kao neki crno-bijeli film, nostalgične i melankolične…lijepo…
11/04/2012 at 10:48 am Permalink
rijetki čuju tišinu kako sanja ,rekla bi posebni ,,a ti jesi poseban jer posebnost znaš reći
pozdrav
11/04/2012 at 11:13 am Permalink
kraj pjesme sam prisvojila sebi ..ma divno napisano:)
11/04/2012 at 2:58 pm Permalink
i zadnji voz polazi za Kazablanku
Predivna pjesma Sumiko, meni jedna od ponajboljih tvojih a sjećam se jedne gdje spominješ -Snjegove kilimanđara, sada Kazablanka, nema dvojbe da se radi o filmskim klasicima koje ja uredno imam u svojoj kolekciji 🙂
Sve čestitke za ovu pjesmu, pozdrav i 🙂
11/04/2012 at 3:55 pm Permalink
super pjesma
kao pozne septembarske ruže
I kako ova tuga
koju nosim ispod kaputa
izlazi iz vremena
puno pozdrava
sfd