U meni neka čudna ptica
širi svoja ogromna bijela krila
na sve strane sputava je žica
polomljena u tamu se svila.

Letjeti bi htjela između modrina
pustiti da nose je olujne struje
kružiti ponad sedam planina
dok u daljini morski vali bruje.

Taj albatros slomljenih krila
zgurio se na dnu moje sjene
kudagod krene zaustavi ga sila
oko njega samo zidovi i stijene.

Htio bi još jednom da se vine
nek’ ga vjetar u oblake odnese
struna harfe nebom nek’ sine
i njegov krik svijetom ponese.