Marija Juračić “Aliteracija- nota poezije” Hrvatski glas Berlin

http://www.hrvatskiglas-berlin.com/?p=168184

Vector musical notes staff background for design use

Pročitate ponekad neku pjesmu i vašu dušu ispuni glazba. Nosi vas, njiše, zanosi, miluje, a vama nije jasno od kuda ona dolazi.

Donose vam je razne pjesničke zvučne figure od kojih je jedna posebna.  Aliteracija.

Ona voli pjesmu, ali zna da pjesnik u trenutku stvaranja o njoj ne misli svjesno. Zato mu se spontano nameće, ulazi u um, ušulja u stih svjesna svoje moći i ljepote.

I tako neopažena, odjednom postaje kraljica pjesme, zazvuči melodijom, daruje stihu glazbu, harmoniju i zvukovno značenje. Postaje predmet izučavanja onih teoretičara koji,  znatiželjni i zadivljeni, nastoje otkriti zbog čega stihovi nekih pjesnika stvaraju simfoniju, a stihovi drugih ostaju nijemi.

Kada je Antun Gustav Matoš pisao svoju posljednju pjesmu Notturno, dok je ležao na posljednjoj životnoj postaji čekajući vlak da ga odvede u nepojmljivo, sigurno nije mislio na aliteraciju, njezinu glazbu koju je stvarala sibilantom „s“

Notturno

Mlačna noć; u selu lavež; kasan
Ćuk il netopir;
Ljubav cvijeća—miris jak i strasan
Slavi tajni pir.

Sitni cvrčak sjetno cvrči, jasan
Kao srebren vir;
Teške oči sklapaju se na san,
neba rosi mir.

S mrkog tornja bat
Broji pospan sat,
Blaga svjetlossipi sa visina;

Kroz samoću, muk,
Sve je tiši huk:
Željeznicu guta već daljina.

Riječi imaju svoje zvukovne elemente, svoje note, glasove, a ti glasovi nose u sebi neko podsvjesno, intuitivno, emotivno značenje koje je u uskoj vezi s njihovim notnim zapisom, s njihovom zvukovnom realizacijom.
Kakvu glazbu svira glas „s“ u Matoševom Notturnu?
Fonetičari su izmjerili da je taj glas najviši ljudski glas. Iza njega nastupaju samo vibracije koje se gube u potpunom muku. Nastupa tišina.
Glas „s“ je zadnji zvuk života, izdisaj, smiraj, san, smrt. Psssst. Ulazimo u nečujno.

I tako, njišući se na glazbi glasa „s“ odlazi pjesnik u svjetlosne visine jer glas „s“ je ujedno i najsvjetliji glas. Odlazi pjesnik tiho, suptilno, na glazbi svojih stihova, onako kako dolikuje esteti Matoševog formata.

Na kraju valja reći da simboliku glasa ne valja shvatiti kao značajku izoliranog glasa, nego je uvijek treba tumačiti u njezinom kontekstu, odnosno u cjelovitosti teksta.

Aliteracija nema  dodirnih točaka niti s tautogramskim pjesničkim igrama koje u svrhu zabave ili stilske vježbe autor provodi  svjesno i namjerno.

Marija Juračić

 

 

12 komentara za "Marija Juračić “Aliteracija- nota poezije” Hrvatski glas Berlin"

  1. Krebs
    28/01/2017 at 12:20 pm Permalink

    Sve sto je najbolje ide za Berlin tako ovo ! Mare, poklanjam se tebi koja pises analiticki profesionalno .Sjecam se da smo samo dotakli fonetiku u stihu na ekonomiji i to je sve i evo skolujem se dalje uz tebe…hvala ti!

  2. Marija
    28/01/2017 at 1:59 pm Permalink

    Ova vrsta znanja nije “unovčiva” da bi se trebala čuvati za sebe. Ako nekome posluži, ja sam zadovoljna! 🙂

  3. Ivica Grgić
    28/01/2017 at 2:58 pm Permalink

    Nema ljepše nego kad lirska pjesma sadrži melodioznost a ova pjesma od Matoša je odličan primjer, takve se pjesme lako uče i napamet jer lijepo ulaze u uho, sjajan post Mare,pozdrav i 🙂

  4. Suzana Marić
    28/01/2017 at 5:50 pm Permalink

    Marija, Ivice ,slažem se sa vama. Prije nekog vremena sam poćela pisati jednu pjesmu ,riječi su se vezale jedna za drugu. Čitajući ju na kraju ,shvatila sam da su mi riječi poznate ,ali da nisu nekako “moje” . Ivice, riječi iz tvojih “Vodarica” su mi ostale u memoriji ,pa sam zamalo napravila glupost. Dobro je, da sam prije objave išla provjeriti . Eto ,koliko lijepa pjesma može utjecati na čitatelja .

  5. Marija
    28/01/2017 at 6:25 pm Permalink

    Neke iste sintagme ćemo naći kod različitih autora. To još nije plagijat. Poezija se piše tisućama godina. U iste glave ulaze neke iste misli koje se razrađuju na različite načine. Ako pjesnik spomene npr. treperave zvijezde, ne znači da nitko više ne smije rabiti tu sintagmu jer zvijezde jesu treperave. Ako netko napiše da su zvijezde kao dječje oči, to bi već moglo biti oponašanje jer je sintagma neuobičajena, da ne duljim…:)

  6. marissa
    28/01/2017 at 8:03 pm Permalink

    Tvoji eseji su uvijek dobrodošli, tako vješto educiraš i poklanjaš znanje čak i onima koji nisu skloni učenju.
    Doista sam uživala čitajući .
    Hvala ti draga Marija 🙂

  7. Marija
    28/01/2017 at 8:11 pm Permalink

    Marissa, gode tvoje riječi.:)

  8. mirko1
    28/01/2017 at 8:19 pm Permalink

    Marija, svima nama koji volimo poeziju ovo je ljepše i potrebnije nego hrana gladnom i piće žednom. Zato ti, iskreno, srdačno, veliko hvala na trudu, zalaganju, volji i želji da pojasniš, uputiš i pomogneš. A često i podsjetiš…

  9. Marija
    28/01/2017 at 8:59 pm Permalink

    Veseli me, Mirko, kada moja potreba za educiranjem naiđe na plodno tlo. Makar samo kao podsjetnik. Makar samo nekolicini pjesnika koji to znanje intuitivno nose u sebi! 🙂

  10. katarinab
    29/01/2017 at 4:03 am Permalink

    Draga Marija, veliko ti hvala na tvom nesebičnom i velikodušnom daru.
    Moram priznati da si me inspirirala s ovom temom.Shvatila sam to kao izazovnu domaću zadaću i zanima me tvoje stručno mišljenje o mom “Nokturnu” s kojim sam se malo i namučila.

    Veliki pozdrav i ugodno skoro jutro! 🙂

  11. Murtulica
    29/01/2017 at 2:21 pm Permalink

    Marija, hvala ti od srca, na trudu, volji, ljubavi i želji, da nam pomogneš i da nas naučiš. Nadam se, da će i kod mene, barem jedno maleno zrnce proklijati 🙂 🙂

  12. Tatyana
    29/01/2017 at 9:02 pm Permalink

    Marija hvala : ) Repetitio mater studiorum est 🙂

Moraš biti prijavljen da bi komentirao.