Snivam da sam more

Školjka uspravno vodoravna

Zdenac prepun jeke

I glasova neizrečenih tišina

Da sam pjesnikovo oko

I uho gluhog glazbenika

Te da posjedujem jedan kist

Od devine albino dlake.

                         .

Snivam da sam kamen

Koji nečujno diše

U dubini svojih dubina

Da ne tonem nikad

Tek povremeno zaronim podno

Vala od prekooceanskog broda

Koji stiže s nekog egzotičnog mjesta.

                          .

Pjesmom sirena i dupinovom perajom

Nek zapljusne me koja

Uspomena s daleka puta

Možda s otoka nekog

Gdje se pleše sve do zore

U onim slamnatim šosićima

Sa zadahom ruma

Bačvom smijeha

Da i ja jednom usidrim

U kraj povoljnije klime

Da ne plutam vječno

Od plime do plime.