Anđeli bez snova

Svunoć je pjesnik svjedočio bez slova

Kako vjetar bičuje nebeska rebra

U krivolovu na anđele bez snova

Zujale su zrakom strijele od srebra.

 

Grmilo je i kišilo noć cijelu

Letjela su mokra pera iznad grada

I nebo bješe u crnom odijelu

K’o sjena koja pada spremno da strada.

 

Zora je dovukla oblake od vate

Upila krv izranjavanih nebesa

Jer prebolno bi bilo da ljudi shvate

Da bol preživi bez kostiju i mesa.

 

Daleki osmjesi onih kojih nema

Potrebniji su od svih njihovih rana

To su mala sunca iznad krizantema

Koja probude vedrinu novog dana.

11 komentara za "Anđeli bez snova"

  1. Marija
    20/06/2017 at 5:52 am Permalink

    Moja reakcija? Suza, a cijelo se tijelo streslo. Kada čovjek fizički reagira na pjesmu, onda znači da se u njoj našao. Usisa ga atmosfera pjesme, teška, silovita, a istovremeno poetična, osjeća da se dešava nešto stihijski strašno, sudbinski nepromjenjivo… I preživi se noć, slika se umiri, sjećanja se smire.
    Zadivljuje me stih; Jer prebolno bi bilo da ljudi shvate
    Da bol preživi bez kostiju i mesa. Pokazuje kako se duboka filozofska misao može izreći bez dugih opisa, bez narušavanja lirskog iskaza.
    I zato, nosimo te male komadiće sreće u srcima jer samo čovjek može čovjeku donijeti radost, čak i onda kada kada oko vidi samo površinsku sliku i šutnju krizantema. Neka ti bude osunčan dan, Aljoša:)

  2. mirko1
    20/06/2017 at 11:22 am Permalink

    Aljoša, antologijska pjesma! Sve ostalo je rekla Marija!
    Veliki pozdrav

  3. Ivica Grgić
    20/06/2017 at 12:16 pm Permalink

    To su mala sunca iznad krizantema

    i uvijek puno kažeš u samo nekoliko riječi i uvijek me podsjetiš na Cesarićeve pjesme,svaka čast,pozdrav Aljoša!

  4. Marin Čaveliš
    20/06/2017 at 1:01 pm Permalink

    Marija je sve rekla. Ja sam se još jednom zapitao odakle dolaze ovakve misli?

    Pozdrav.

  5. sibila
    20/06/2017 at 6:14 pm Permalink

    Biti izvorom ovakvih stihova…zadivljujuće je!

    Vp Aljoša

  6. Mihaela
    20/06/2017 at 9:10 pm Permalink

    Pjesma zbog koje se zamisliš, tuguješ, ali i smiruješ. Vrijedi ju imati u knjizi i povremeno posegnuti za njom:)

  7. Murtulica
    20/06/2017 at 10:07 pm Permalink

    Predivna pjesma!!!
    VP, Aljoša:)

  8. Tatyana
    20/06/2017 at 10:30 pm Permalink

    Bol ostaje unutar čovjeka; ta “mala sunca iznad krizantema” isijavaju posebnu ljudsku toplinu, u ovoj tužnoj i nadahnutoj pjesmi! Pozdrav Aljoša!

  9. Lav
    21/06/2017 at 7:12 am Permalink

    Nije fraza kada kažem da je pjesma izazvala mješavinu osjećaja i misli, na ono što je tu i na ono što je bilo. Pozdrav, Aljoša:)

  10. Aljoša
    21/06/2017 at 11:26 am Permalink

    Thank you people 🙂

  11. nevenka
    18/07/2017 at 6:37 am Permalink

    potpisujem Marijin komentar, hvala tebi pjesniče

Moraš biti prijavljen da bi komentirao.