Anđeli bez snova

Svunoć je pjesnik svjedočio bez slova

Kako vjetar bičuje nebeska rebra

U krivolovu na anđele bez snova

Zujale su zrakom strijele od srebra.

 

Grmilo je i kišilo noć cijelu

Letjela su mokra pera iznad grada

I nebo bješe u crnom odijelu

K’o sjena koja pada spremno da strada.

 

Zora je dovukla oblake od vate

Upila krv izranjavanih nebesa

Jer prebolno bi bilo da ljudi shvate

Da bol preživi bez kostiju i mesa.

 

Daleki osmjesi onih kojih nema

Potrebniji su od svih njihovih rana

To su mala sunca iznad krizantema

Koja probude vedrinu novog dana.

11 komentara za "Anđeli bez snova"

Moraš biti prijavljen da bi komentirao.