Tugaljivo se budi dan i ja jednako tako.
Ostati sakrivena, u polutami toplih pokrivača
od dana, od moranja, misao je kao munja.
Sve je varkom zapisano, trenutak rađanja
trenutak odlaska, ako je umiranje odlazak.
Planirane stanice poznate ostaju, tek jedna
ta jedna zauvijek nepoznata, Astapovo.
Moje Astapovo negdje čeka taj posljednji vlak,
a ja u sivilu jutarnje kiše, u polutami toplih pokrivača
tim vlakom putujem.

16.05.2015.