Otpustiti moramo Stvari koje bole Koje sikću i bjesne I rane nam sole . Koje razdiru srce I krila nam lome Da ne možeš letjeti Ni pjevati k tome . Smatram da vrijeme je Okrenuti list Svjetlu se predati Stišati bijes […]
Arhiva > AnjaL
Besmrtnost – prepjev (Immortality, Clare Harner)
Nemoj stajati uz grob moj i ne plači, ja nisam tamo i ne spavam samo – ja sam huk tisuću vjetrova, i dijamantni odsjaj snjegova, svjetlost sam sunca sa zrela žita i nježna kiša jesenja, sitna. Kada se budiš s jutarnjim mirom, brzi sam nalet, uzdignut hirom tihih ptica u kružnome letu i dan sam […]
Anja Lekić “Nekad i danas”
Čovjek je od Jedinog stvaran. . U njemu postoji iskra. Iskrom je za svijet maran. . I ne zna što je privid: razmakom je očaran. . Al’ čovjek je od Jedinog stvaran. . U njemu gori iskra. Zbog iskre je smion i otporan. . A misli da je samo tvaran. Po tvari je tek nestvaran. […]
Posljednji list
Gle, kako drhti na vjetru glasno list koji nije jesenas pao, u dronjku suhom skroz prozebao, peteljkom malom drži se strasno.
Ptičja posla
Jedna svraka kreštalica potjerala sve sa žica. Jadala se lastavica da je muči nesanica. .
Anja Lekić “Prijatelju svih ljudi”
Još se nisi bio ni rodio, a već ti je hladnoća progona ranjavala majčinu utrobu. . Ti si nam došao potom sa svjetlom istine da ga krvlju svojom posvjedočiš i svojim životom. .
Majstore, sjećam se (Slavku Mihaliću)
Majstore, sjećam se nestalog vremena jedne mladosti, mraka koji htjede ukrasti sutrašnji dan jedne stvarnosti bez hrabrosti.
