Zavičajna sjećanja Antonije Željke Kahlik Rodni slavonski pocjek….
Arhiva > Tonka
Cliff of Moher
Ovaj naš svijet je zbir čuda i čudesa. Događaju se uporno i stalno samo malo tko ih vidjeti može. Zbrka koju stvaramo vlastitim željama ne ostavlja prostor gledanja, a pogled je samo kratak trenutak što zaboravu stiže prije trajnog zapisa. Na liticama tih visina ponad mora u nekoj čudnoj strepnji i strahu, a i […]
Zbog stopala
Možda je sve to zbog vremena, zbog kiše što nemilice udara po oknu ili jer dom moj daleko je. Možda je sve to samo trenutak koji zavarati želi napetost uma i bježanje od istine da odabir moj je, a ne zacrtana putanja života. Ništa od svega ne zadovoljava ove moje lude misli i vrludanja […]
Trenutak za ljubav
Bilo bi jednostavno, kažem bilo bi, ali nije, jer potrebni smo svemu dati jedinstven pečat osobnog. Biti drukčiji, svoj, poseban najvažniji je cilj u ovom kratkom, mukotrpnom putovanju. Govorim kako mi je svejedno, ali nije, nikako nije i ljuti me ta spoznaja. Možemo li izaći izvan zadanih okvira i koliku snagu utrošiti tomu cilju. […]
Sjaj nebesa
Strast smiriti može li ovo zvjezdano nebo sjajem svojih svemira kroz tamnu noć? Putovanje tminom izrodi dan od bespuća i čekanje postaje samo opsesija vječnosti. U traženju svega izvornog i mogućeg čovjek izgubi najvažniji trenutak zauvijek. Nebesa se rugaju trajanjem čovjeku nedohvatljivom, kratkoći njegova postojanja i blješte sjajem zavodljivim. Odustati nemoguće je toj čaroliji […]
Zaboravljeno
Ostaviti nešto prije odlaska, lukav izbor, prihvaćam ga svjesnim negiranjem znanog, čekanje priznanja namjere produžit će sjaj zavođenja, te male igrice, čarobne, od pamtivijeka prisutne, svaki put ponovo imaju draž slutnje, ne govorimo o tome, pokvarili bi slike u koje susretom dodajemo trag nove boje, volim znati da slutiš svu raskoš boja koje još čekaju, […]
Iznenađenje
Stigla je jučer i za kratko prekinula pakiranje kofera. Promocija će biti početkom rujna kada se vratim. Razveselila me kao i moju obitelj i moje prijatelje. 28.06.2015.
*
Poletjet ću u neko kišno svitanje, u tmuran dan, u dan siv od čekanja. Poletjet ću tiho, bez najave odlaska, bez kofera, bez pozdrava poletjet ću. To svitanje izgubit će buđenje i jedno čekanje prepustiti odlasku. fotografija: Tonka – poletio 24.06.2015. Sve vas pozdravljam i mislit ću […]
Bijah stijena i more
U sliku uranjam. Ja sam ti, a ti si more. Kliziš pravilnim krugovima i uvijek me ovlaš dodirneš kao da se bojiš ozlijedit ćeš me. „Ja sam stijena, ne boj se“, šapnem i još jednu sliku pospremam za povratak, znala sam; već sutra o toj slici pisat ću životno. Jer bijah i stijena, i more, […]
Praznina
Svjetlucaju na rubu života lagano klizeći niz listove kao što djeca niz tobogan se spuštaju. Nisam sigurna znaju li što ih padom čeka iako sasvim je svejedno. Neumitna je istina kratkog postojanja prije nestajanja. Čekam da klizne i pomislim kako sve isto je, njima, kišnim kapima i meni, i nema mogućnosti promijeniti neminovno. Kap klizne; […]
