Bilo bi jednostavno, kažem bilo bi,
ali nije, jer potrebni smo svemu dati
jedinstven pečat osobnog.
Biti drukčiji, svoj, poseban
najvažniji je cilj u ovom kratkom,
mukotrpnom putovanju.
Govorim kako mi je svejedno, ali nije,
nikako nije i ljuti me ta spoznaja.
Možemo li izaći izvan zadanih okvira
i koliku snagu utrošiti tomu cilju.
Okviri, ograde, unaprijed osmišljene kutije,
to stalno osvrtanje uokolo
tražeći izlaz iz zadanog
stvara mi nervozu ili
gotovo osjećaj nepoznatog straha.
Trebam li to reći glasno
dok vjetar nemilice raznosi i misli, i riječi?
Hoće li itko razumjeti da sve je to
samo trenutak ljubavi potreban.

20.07.2015.