Negdje se prekinula nit tame. Pokušavam je ponovo svezati jednostavnim čvorom okretanja; lijevo, desno, ponovo lijevo, neuspjevam i odustajem. Kroz noćnu tišinu, kao glazba, lajanje pasa bez dirigenta usklađeno je do savršenstva. Tražim razaznati o čemu to jedan drugome dolajavaju i zaključim; tema im je nebeski svod prepun izazova, a možda i ovi, kao ja, […]
Arhiva > Tonka
Drukčiji
Valja biti uljuđen, mislim, iako ti se neće svidjeti lice što masku stavlja svaki put, kada mu u susret dolaziš i ti to znaš. Valja biti pristojan, pozdraviti i ne čekati da uzvrati, i ne čekati da pogleda, da pokaže kako te je krajičkom uma to lice, odavno mrtvo, primijetilo. Valja biti drukčiji, svoj, neobičan, […]
Gradski pijetao
Ne znam što je, od kuda je, ali odjednom kreneš kao iz bunila otrgnut, i svijet izgleda drukčije, ljepše, bolje, iako znaš da nije tako, ne nije. Suosjećaš sa istima što oko tebe bauljaju, u nekom polu izgubljenom stanju. Čudno je što nitko nikoga ne vidi, a tako smo blizu, blisko usputni u tromosti odsjaja […]
*****
Popit će se čaša dvije pjenušca. A uz ručak dobre želje, puno smijeha. Nešto slatko nakon svega. Pa još jednu zapisat ću recku na uzglavlju životne postelje. fotografija: Tonka 02.06.2015.
Zvono
Umjesto crkvenog zvona gavran zakriješti sa starog hrasta i znam vrijeme je. Ustati valja, ali neka, još malo, još minuta, dvije, tek toliko da prevarim misli kako će danas biti drukčije, iako znam neće. Zvono, crkveno zvono zazvonit će jednom, ali tada umjesto mene drugi će slušati. Ustati valja. 30.05.2015.
Kruženje
U izmaglici sjećanja tračak svjesnosti pronalazi put u dodiru s novim danom. Možda su snovi vukovi što proždiru mladunčad namjerno? Pojavljuje se intrigantna misao, a onda kao trudnica pred prvi porod tražim odgovor na nepoznato u čudnoj nesigurnosti znajući da je kolebanje uvijek pogibeljno, ali što činiti kada su snage na izmaku? Sunce ponovo obasjava […]
Od iskona
To nisi ti, govore prijatelji zbunjeno. Od kuda te misli, gdje si zalutala, propitkuju? Kako da im objasnim kada ni sama ne razumijem? Misli se roje, same dolaze i prolaze, trag ostavljaju. Ostavljaju trag svog prolaska kroz riječi, kroz stihove. Nisu to nagovještaji, nisu prijetnje, mislim ni zbilja nije i ni malo me ne plaše. […]
Kao molitva
Rominja dan, turobno siv i gotovo tih. Ptice spavaju sakrivene u krošnjama i tek poneka preleti hrabro između kišnih kapi. Usud nam je isti u pokušaju krenuti dalje. Možda su moja krila onemoćala, mislim, možda samo odmor trebaju prije uzleta? Tješim se da to turobnost dana ispisuje jer nisam ja ptica i dom me od […]
Kob
Postoji ono vrijeme između tame i svjetla kada misli iz sanja u zbilju kreću. Pomicanje je kao prvi nesigurni korak, kao bauljanje kroz gustu travu. U tom nemjerljivom trenutku zgromi me misao na beskrajnu tamu. Pokušaj dohvatiti svjetlo postaje cilj i nemoguća misija u isto vrijeme. Svako stanje ima izlaz i ja znam da će […]
