O Ljubavi se sve zna i ništa ne zna. Koliko smo puta tražili razloge zašto nas netko ne voli, a mi umiremo tihom patnjom za nekoga ili zbog nekoga? Koliko smo puta odbacili, čak prezreli nečiju ljubav ne pitajuć’ se hoće li naše odbacivanje boljeti, hoće li ljubav prerasti u tugu nemjerljivu?
Arhiva > Tonka
Izgubih na kartama
Raširim ruke, a sa svih strana otpor na prstima osjetim snažno. Stjenke zidova koje misli moje stvaraju odjednom postaju opako prijeteće, a snježna bjelina u mozgu zaigra svoj ples kao pahulje pred Petrovo. Nigdje nikoga u toj tišini što skitnicu vjetra iščekivaše sa sjevera.
Simfonija ljepote
Za ruku me držiš nježno bez stiska. Pomislim da bojiš se njene krhkosti. Miluješ mi prste kao što slikar svoje kistove s ljubavlju drži. Pogledi su naši ispunjeni neobjašnjivim. Tiho se pretače ljubav, sanje i želje u tih nekoliko centimetara koji nas u hodu dijele. Zastaješ i ljubiš mi kapke, čelo i obraze. Na usnama […]
Ad infinitum
U ovoj predivnoj zemlji, rođena pod svodom plavim, suncem iznad tjemena, mjesecom u kosi i zvijezdama oko vrata ja bauljam kao slijepi putnik. Nigdje ruke da me povede niz ravnicu moju, niz potoke, kroz vrbike. Želje svoje više ne prepoznajem. Guram ih stalno u zakutke, prekrivam mahovinom da ne vidim, da me ne salijeću, ne […]
Novi dan
Jutro, novi dan. Još jedan izazov postojanju. Odoljeti naletu misli nemoguće je. Čekam titrajući nutrinom i čudim se kako je to još uvijek moguće? Za malo tvoje će ruke donijeti smirenje. 06.06.2013.
Kada se Amor zaigra
Poigraš se žeravom malom. Od nje buktinju rasplamsaš plesom tijela i ruku oko mene omotanih. Podrhtavam užitku predana. Uvijek znaš, jako dobro znaš kako me osvajati i onda kada moje želje spavaju. 04.06.2013.
Ostavi mi bilo što
Ne volim kada odlaziš, kada me samu ostavljaš iako znam da ćeš se vratiti, ali ne volim kada odlaziš. Dan tada postaje bez sjaja, noć zlokobno se crni, a kuća tišinom diše. Ne volim kada odlaziš zato mi ostavi poljubac na jastuku, osmjeh na dovratku, otisak stopala na ulazu. Ostavi mi bilo što da me […]
Za nas
Ponekad svrate ljubavnici stari lavande miris udahnuti i pjesmu sa crne smrče pogledom od godina ispranim odslušati.
Kućni teatar
Dolaziš s osmjehom koji puno toga govori. Znam da ti noć nije donijela užitak na koji sam te poticala za primirje ili za prikrivanje stanja u kojem smo sve više željni biti.
